Crna slavonska svinja

Crna slavonska pasmina svinja potječe od divlje europske svinje Sus scrofa ferus europaeus kao i sve ostale europske pasmine, a smatra se prijelaznom ili kombiniranom pasminom.

Danas se naziva i fajferica po grofu Pfeiffer-u koji je u 19. stoljeću na svome imanju u Orlovnjaku križao krmače pasmine lasasta mangalica s nerastima berkšir i Poland Chine pasmine. Cilj je bio dobiti plodniju pasminu s većim prinosom mesa sa svojstvima otpornosti i prilagođenosti držanja na ispaši. Nakon II. svjetskog rata, lasasta mangalica križana je s nerastima Cornwall pasmine.

Crna slavonska pasmina srednje je velika pasmina svinja. Koža joj je pepeljaste boje obrasla srednje dugom i rijetkom ravnom čekinjom, a rilo i papci su joj crni. Meso je dobre kakvoće obzirom na boju, pH vrijednost i sposobnost vezanja vode i s visokim postotkom intramuskularne masti.[1]

Izvorne pasmine domaćih životinja

Izvorne (lokalne, autohtone) pasmine su pasmine domaćih životinja za koje je na osnovu povijesnih izvora o pasmini dokazano da su nastale na području Republike Hrvatske, da je Republika Hrvatska prvotno okruženje za razvoj pasmine i da za pasminu postoji hrvatska uzgojna i povijesna dokumentacija iz koje je razvidno da se za pasmine vodi porijeklo najmanje pet generacija predaka, te da za pasmine postoje uzgojna i selekcijska pravila.

Važnost očuvanja izvornih pasmina domaćih životinja

Izvorne pasmine su jedinstveno genetsko naslijeđe stvarano stotinama i tisućama godina, te kao takvo u određenoj mjeri neponovljivo. One pružaju sigurnost za održivu proizvodnju hrane u budućnosti, a njihov vjekovni suživot s čovjekom i podnebljem učinio ih je važnom sastavnicom genetskog i kulturološkog naslijeđa. Njihovim nestajanjem smanjuje se bioraznolikost u poljodjelstvu odnosno ukupna bioraznolikost ekološkog sustava.

Crna slavonska svinja gotovo je potpuno istisnuta pred produktivnijim inozemnim pasminama i hibridima svinja. 1996. godine označena je kritično za opstanak jer je utvrđeno kako je preostalo još samo 46 krmača i 5 nerasta. Danas je ova pasmina uključena u Nacionalni programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj te je nakon niza godina nošenja oznake potencijalno ugrožena, 2019. godine označena nema rizika.[2]

Nadamo se da će se ova izuzetna pasmina održati te da će i nakon pohoda afričke svinjske kuge našim krajevima unatoč uvođenju mjera usmrćivanja svinja na malim gospodarstvima i dalje nositi oznaku nema rizika.


[1] Republika Hrvatska Ministarstvo poljoprivrede. 2021. Nacionalni program očuvanja izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj 2021. – 2025.            

[2]  https://web.archive.org/web/20150518112908/http://www.hpa.hr/odjel-svinjogojstva/izvorne-pasmine/